U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku održan je 23. Festival stvaralaštva i postignuća djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom – i-Fest.
Na Festivalu je ove godine sudjelovalo otprilike 500 sudionika iz dvadesetak riječkih udruga, vrtića i ustanova koji su glazbenim, plesnim, dramskim i likovnim izvedbama pokazali svoja znanja, kreativnost i trud. Zbog velikog interesa, program se održava u dva dijela – jutarnjem, namijenjenom najmlađima te večernjem u kojem nastupaju stariji sudionici.
I-Fest je tradicionalna manifestacija koju Grad Rijeka organizira u sklopu projekta Rijeka – Zdravi grad. Primjer je suradnje brojnih udruga, ustanova, volontera i građana.
Učenici 4.a razreda Aranžersko- scenografskog usmjerenja naše škole uz pomoć svojih profesorica izradili su scenografiju: Zara Bačić, Vanja Benčić, Gabrijel Erstić, Leona Fazlić, Sara Grgić, Elena Kerševanić, Šejla Kovačević, Wally Lukanović, Jasmina Maroković, Irma Pelko, Alessia Purić i Ema Paola Tači.
Njihove nastavnice su: Nina Bačić Mencer, Tatjana Masterl i Vesna Jakovčić. Za temu scenografskog rješenja odabrali smo lunapark. Zašto baš lunapark i kakve asocijacije budi u njima sami učenici kažu:
Alessia: „Lunapark je mjesto gdje se na par sati mogu opet osjećati kao dijete.”
Zara: „Lunapark je za mene asocijacija zabave i nezaboravnih uspomena te odlično mjesto za sklapanje novih prijateljstava.”
Wally: „Razlog zašto sam izabrala raditi gusarski brodić je taj što sam na tu vožnju oduvijek htjela ići, ali me mama nikad nije pustila.”
Vanja: „Odabrao sam veliki kotač jer sam oduvijek volio visine i adrenalin.”
Šejla: „Iako je bilo davno, slike žarkih boja su mi ostale u sjećanju kao i bicikl na dva kotača, tako jednostavan, a opet jedinstveni predmet.”
Elena: „Odabrala sam raditi brodić jer u meni budi sjećanja kada sam na takve brodiće išla sa svojim bratom. Morao me je nagovarati da idem jer isprva nisam htjela ići, ali na kraju mi je ipak bilo vrlo zabavno.”
Leona: „Izabrala sam šalicu i balon zato što sam oduvijek htjela gledati kako se svijet meni pod nogama smanjuje dok imam pogled sa visine.”
Ema: „Odabrala sam štand kao scenski element zato što su mi žarke boje i mirisi sa štandova najviše ostali u sjećanju.”
Gabrijel: „Svoj scenski element „vlaka smrti” sam odabrao jer sam kao mali jako volio sve vezano uz vlakove. Sjedio bi na željezničkom kolodvoru i gledao ih kako dolaze i odlaze, mašući im u nadi da će mi potrubiti, a kada bi se to dogodilo sav bi se razveselio.”
Irma: „Kao dijete sa svojim sam roditeljima hranila labudove. To me je dragocjeno sjećanje potaklo da odaberem labuda kao svoj element.”
Sara: „Odabrala sam konja kao motiv jer sam u djetinjstvu često bila okružena konjima i jer u svakom boljem lunaparku ima mehanički konj kako bi se djeca zabavila i možda potakla da se u budućnosti bave jahanjem.”
Jasmina: „Ovim scenografskim rješenjem želimo, barem na kratko, probuditi nostalgiju za bezbrižnim djetinjstvom kod svih prisutnih, neovisno o dobi. Takav smo osjećaj pronašli u lunaparku u kojem je vrijeme stalo, gdje vlada bezbrižnost i dobro raspoloženje što nam je u današnjem vremenu neprocjenjivo.”
Vesna Jakovčić, voditeljica projekta
