Preporuka za čitanje – Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Knjižničarka na konju – kad knjige postanu put u slobodu
Roman Knjižničarka na konju američke spisateljice Kim Michele Richardson vodi nas u vrijeme Velike depresije, u zabačene predjele Apalačkog gorja 30-ih godina 20. st u američkoj saveznoj državi Kentucky. Čitatelj uranja u svijet siromaštva, neimaštine i teških životnih uvjeta, ali istodobno i svijet u kojem knjiga može postati put prema znanju, nadi i drugačijem životu.
Glavna je junakinja romana Cussy Mary Carter (Bluet), devetnaestogodišnja djevojka koja živi sa svojim ocem, rudarom, u krajnje skromnim uvjetima. Cussy je posebna po svojoj plavoj boji kože, posljedici rijetkog krvnog poremećaja. Upravo zbog svog izgleda postaje predmetom podsmijeha, nepovjerenja a ponekad i odbacivanja. U sredini u kojoj se sve što je drukčije teško prihvaća, njezina „obojenost“ postaje simbol društvene neprihvaćenosti i diskriminacije.
Cussy, međutim, ne dopušta da je tuđe predrasude zaustave. Kada se prijavi za posao u programu Knjižnica na konjima, koji je pokrenut kao dio nastojanja Vladina projekta da se knjige i obrazovanje približe stanovnicima udaljenih ruralnih područja, tada započinje njezina velika životna avantura. Na svojoj staroj mazgi Juniji kreće zahtjevnim apalačkim brdovitim stazama kako bi knjige donijela ljudima koji ih inače ne bi mogli čitati. Njezino knjižničarsko poslanje nije samo posao – ono postaje način borbe protiv neznanja, siromaštva, predrasuda i društvene izolacije.
Njezin otac, međutim, na budućnost svoje kćeri gleda sasvim drukčije. Smatra da bi joj brak mogao osigurati materijalnu sigurnost i zaštitu u teškim životnim okolnostima. Cussy se tomu odlučno opire jer ne želi da joj brak bude nametnut kao jedini mogući životni put. Njezina želja za samostalnošću pokazuje koliko je snažna njezina potreba za samostalnim odlučivanjem o vlastitu životu.
Posebno je zanimljivo pratiti Cussyn odnos prema ljudima koje susreće na svojim putovanjima. Iako ponekad nailazi na neprijateljstvo, podsmijeh i nepovjerenje, ona ne odustaje od svojega posla. Svakom čitatelju nastoji svesrdno pronaći odgovarajuću knjigu i pritom upoznaje različite ljude i njihove životne priče. Njezina vjerna mazga Junija nije samo prijevozno sredstvo nego i njezina svojevrsna suputnica kroz sve nevolje i izazove.
Roman istodobno otvara niz važnih pitanja. Jedno od njih odnosi se na diskriminaciju i neprihvaćanje različitosti. Cussy je zbog svojega izgleda često promatrana prije svega kao „drukčija“ a tek potom kao osoba. Njezina svakodnevna borba pokazuje koliko predrasude mogu snažno utjecati na život pojedinca.
Važno mjesto zauzima i pitanje obrazovanja. U siromašnim ruralnim krajevima Kentuckyja djeca su tijekom Velike depresije često bila prisiljena napuštati školovanje kako bi pomagala obitelji. U takvim okolnostima knjiga nije bila samo razonoda. Ona je predstavljala mogućnost učenja, širenja vidika i stvaranja nade u bolju budućnost. Upravo zato Cussyn rad ima mnogo dublje značenje od običnog posuđivanja knjiga – ona ljudima donosi znanje i mogućnost da zamisle život izvan granica svojega malog svijeta.
Roman progovara i o položaju žene, o braku koji se može promatrati kao pitanje društvene i materijalne sigurnosti, o međuljudskim odnosima te o tome koliko je teško ostati svoj kada društvo od pojedinca očekuje da se prilagodi. Cussy se na različite načine suprotstavlja ljudima koji je podcjenjuju, pa čak i nadređenima (Eula i Harriett) koji prema njoj pokazuju podsmijeh i nepovjerenje. Ona se pritom ne predaje. Svojim postupcima, upornošću i ljubavlju prema knjigama dokazuje da čovjekova vrijednost ne može biti određena njegovim izgledom, društvenim položajem ili tuđim predrasudama.
Knjižničarka na konju zato nije samo povijesni roman o jednom teškom razdoblju američke prošlosti. To je priča o hrabrosti, dostojanstvu, upornosti, prijateljstvu i snazi knjige.
Roman bih posebno preporučila čitateljima koji vole povijesne romane, snažne ženske likove i priče koje istodobno govore o društvenim problemima i ljudskoj snazi. Cussyna priča podsjeća nas da knjiga može biti mnogo više od predmeta na polici – ona može otvoriti vrata znanju, pružiti utjehu i pokazati čovjeku da njegov život može biti drukčiji.
Knjižničarka na konju priča je o jednoj djevojci koja je bila drugačija u očima drugih, ali je upravo svojom različitošću pronašla snagu za ustrajanjem. Na leđima svoje mazge, s knjigama kao najvažnijim suputnicima, Bluet putuje kroz siromašni Kentucky i pritom otkriva da se najveće promjene ponekad događaju tiho – stranicu po stranicu, knjigu po knjigu, čovjeka po čovjeka.
Neki od ulomaka iz romana:
Mjesecima nakon njezine smrti, kad mi je tata savladan tugom postao stranac, latila bih se njezinih dužnosti i shrvana bolnim gubitkom obavljala svakodnevne poslove u kući, osjećajući na koži dodir njezinih pamučnih, nebesko modrih skuta. Povremeno bih zastala da zaronim lice u duh njezina krila i žalosno se pomolila. Čeznula sam za njom sjećajući se njezine glave pognute prema svjetlu svijeće, njezinih vitkih prstiju koji su uranjali u pčelinji vosak da oblože i ojačaju izlizani, stari konac; njezinih brzih, ljupkih ruku koje su šivale tkaninu, oštrih zuba kojima bi prigrizla konac, spretnih prstiju kojima je vezivala čvor, dok sam ja sjedila uz njezine noge i gledala ritam njezinih pokreta iz kojeg se rađala pjesma ljepša od svakog cvrkuta. (Richardson, 2023:77.)
Eula je mahnula prstom, ali ovaj put prema meni; njezin pokudni pogled zaustavio se na mojim očima:
– Udovice Frazier, tebi je dopušteno samo očistiti ga.
Spustila sam pogled, znajući svoje mjesto, znajući da sam ja ta koje se doista boje, koje se najviše gnušaju. Već je bilo dovoljno teško biti obojen, a kamoli biti moje neobične, ružne boje i usto posljednji od svoje vrste. Ljudi kao Harriett i Eula samo su pogoršavali taj osjećaj, stalno mi dajući do znanja da je njihova boja kože, svaka boja kože, bolja od moje. Bila sam nesreća koja je zadesila njihovu vrstu, ljudsku rod. I morala sam ostati gdje jesam i biti točno ondje gdje oni žele da budem. Uvijek njima podređena i sama. (Richardson, 2023: 81)
Sandra Kovač, prof. hrvatskoga jezika i književnosti i mag. bibliotekarstva
